Vijest

Moja priča: Igor Brzović, The Wheel Man

  3. 10. 2014.  
 Podijeli na facebooku

Invaliditet kao ograničenje postoji samo u glavama! Tako bi se, u jednoj rečenici, mogla sažeti poruka čovjeka koji nije dozvolio da mu dijagnoza mišićne distrofije, i to u najboljim godinama života, bude prepreka u razvoju karijere DJ-a i glazbenog producenta

The Wheel Man - Čovjek na kotačima, no kad kročite u njegov stvarni identitet to ostaje samo pseudonim osobe koja poznaje vrijednost i snagu života jer ga sam i kreira.Igor Brzović produkcijom glazbe se bavi od 1994. godine, žanr: Underground House & Techno. Objavio je četrtesetak izdanja za inozemne izdavačke kuće, surađivao s mnogobrojnim underground producentima diljem svijet,a čak i sa službenim remikserom Duft Puna i Depeche Moda. Vodi vlastitu izdavačku kuću s hrvatskim producentom Darkom Kusturom Forward Education na kojoj se nalaze i neka od svjetski poznatih imena house & techno scene. Nastupa u gotovo svim poznatim hrvatskim klubovima, Europi, a planira nastupe u SAD-u, Velokoj Britaniji te Srbiji. Izgradivši svoj jedinstveni zvuk koji svakim danom poprima sve veću kvalitetu i osobnost, stekao je ime i ugled kao jedinstveni producent/DJ u kolicima.

"U ovih 33 godine života od profesionalnog sportaša bez invaliditeta došao sam do invalidskih kolica. Igrao sam stolni tenis za njemačku 1. juniorsku ligu. Igrajući stolni tenis glazba mi je bila u podsvijesti, a danas, uključimo li inozemne svirke, gotovo da se može i živjeti od nje. Prije bolesti sam doživio i preživio mnogo. Rat, odlazak i život u Njemačkoj s ocem kojem je dijagnosticiran tumor te vrijeme provedeno uz njega sigurno me očvrsnulo. Nakon povratka u Hrvatsku otac je izgubio borbu s teškom bolešću. Počeo sam igrati za 'Večernji list'. Zbog ozljeda u koljenima redovan sam gost bio na terapijama u Božidarevićevoj. Osjećao sam već ranije da se nešto događa, klecala bi mi koljena i padao bih. U Božidarevićevoj nakon jedne terapije, dr. Kovač je gledala u mene dok sam ustajao i rekla mi da dođem do njene ordinacije sljedeći dan.

Te 2003., nakon šest godina, dobio sam konačnu dijagnozu. Mišićna distrofija. Trenutak u kojem sam čuo dijagnozu samo sam postavio pitanje: Je li to izlječivo? Odgovor NE značio je za mene da moram prihvatiti život kao takav. Bolest je napredovala s prekidima tri do četiri godine. Neko vrijeme nisam mogao ništa. Mentalno sam morao osvijestiti novu situaciju. Nije bilo rukohvata do stana, pa da se imaš za nešto uhvatiti u životu. Teškoće kako dolaze tako ih i rješavaš, jer želio sam nastaviti živjeti najbolje što se može. Nekih stvari nisi svjestan dok se ne dogode i prihvatiš ih ili u suprotnom živiš kao biljka. Nastavio sam se baviti sportom i tri puta bio prvak u stolnom tenisu kao osoba s invaliditetom, te jedno vrijeme bio član reprezentacije. Odustao sam od natjecanja za osobe s invaliditetom kad su došle mlađe generacije. Strašno mi je vidjeti osobe s pivskim trbuhom koje se sportom nastavljaju baviti iz osobnih interesa kako bi putovali, ne ostvaruju rezultate, ali oduzimaju mjesto mladima.

Dugogodišnji prijatelj i glazbenik Darko Kustura i ja došli smo do zaključka da bi nam svima dobro došlo malo glazbene edukacije na ovim područjima, te smo tako po nazivom Forward Education osnovali etiketu na kojoj danas možete naći imena poput Nathan Coles, Jeff Bennett, Babak Shayan, Alesxander Fog, Rob Pearson, Derek Marin, Al Bradley, Rishi K. i mnoge druge. Nedavno sam za jedan hrvatski portal posvećen elektronskoj glazbi izjavio kako u svemu, tako i u glazbi, kasnimo za svijetom. Čast iznimkama, ali kažu da su one upravo te koje potvrđuju pravilo. Ne potcjenjujem nikoga niti kao glazbenika niti kao čovjeka i drago mi je da danas mogu kolegama izvan granica Hrvatske prenijeti glazbu naših glazbenika i pokazati te reklamirati i druge kvalitetne glazbenike u Hrvatskoj, što na kraju opet rezultira većim uspjehom glazbenika vani nego kod nas. Uspjeh izvan Hrvatske nije upitan ukoliko netko posjeduje talent i kvalitetu, on dolazi sam od sebe.

Zadnjih sam mjeseci u dogovorima za nekoliko inozemnih gostovanja, dok u Hrvatskoj na prstima jedne ruke mogu nabrojati pozive posljednjih nekoliko godina, ali opet čast i zahvale iznimkama koje su ipak prepoznale rad i kako sam prije rekao prihvatile priznanja renimiranih glazbenika. Kvaliteta na svjetskoj razini u Hrvatskoj postoji, malo nas je, al nas ima i duboko vjerujem da će tako ostati. Digitalizacija glazbe omogućila je svima da stanu za pult bez previše tehničkog znanja, poznavanja samih traka. Danas doslovno glazbu dok svirate možete i' gledati'. Nema po meni u tome ničega lošeg, štoviše, mislim da u današnje vrijeme savršeno odsviran set ne mora značiti ništa ukoliko taj isti nema glazbenu koncepciju, što opet vuče za sobom da ipak morate biti u jednu ruku umjetnik kako bi to sve imalo i smisla.

Puno putujem, i sviđa mi se što izvan Hrvatske odnos prema meni nije pun sažaljenja i pokroviteljski na što često ovdje nailazim. Osobno svugdje gdje se nađem ako trebam tražim pomoć. Ljudi kao ljudi, imaju poštovanje prema invaliditetu. Posebno kad vide da, izgubivši funkcije nogu, nisam isključio i mozak. Okolinu fascinira kad si uspješan u poslu i samostalan. Posljednje tri godine intenzivno koristim kolica, ne želim riskirati pad i prihvatio sam ih kao nešto prirodno i neophodno. Gledajući odnos društva i zajednice u kojoj živimo mislim da smo sami najveći krivci karitativnog odnosa prema nama osobama s invaliditetom, jer velika većina samo priča i žali se, ne poduzima apsolutno ništa da se izdigne, prihvati i živi život kako može. Nisu mi jasne osobe s invaliditetom u smislu apatije, netraženja svojih prava, komentiranja među sobom. Čak sam ih neko vrijeme pokušavao pokrenuti i okupiti da tražimo ono što nam zakonom pripada, no bez reakcije. Hrabri su u priči i tipkanju po Facebooku, a kada treba djelovati zajedno nema ih nigdje.

Slušam o problemima u vezama i odnosima ljubavne prirode osoba s invaliditetom. Jedan od segmenata našeg života koji iz vlastitog primjera tvrdim može funkcionirati prihvatimo li sebe. I dok sam hodao nisam imao predrasuda. U dugogodišnjoj sam vezi sa ženom bez invaliditeta i ne vidim zašto bi to bio problem ili čudo. Ponavljam, sami si namećete ograničenja i frustracije, a život može proći da ne shvatite koliko još možete i vrijedite", zaključuje The Wheel Man.

Želite li čuti svirku The Wheel Man odite na stranice: https://soundcloud.com/the-wheel-man i http://www.beatport.com/artist/igor-brzovic/125975

Autor: In-portal