Vijest

Zakon o policijskim poslovima i ovlastima ( NN,br. 76/09, 92/14) od 05.08.2014.

  12. 8. 2014.  
 Podijeli na facebooku

Mišljenje i prijedlozi Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom su u potpunosti usvojeni. Na temelju članka 7. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom („Narodne novine“,broj 107/07) u prosincu 2013. godine pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uputila je Ministarstvu unutarnjih poslova mišljenje i prijedloge na Nacrt prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

Kako bi se u postupanju policije sukladno ovlastima iz Zakona o policijskim poslovima i ovlastima osigurala ravnopravnost osoba s invaliditetom, a uvažavajući njihovu različitost, potrebno je u isti propis unijeti određenu razumnu prilagodbu, odnosno uvesti dodatne, zaštitne mehanizme kako bi osobe s invaliditetom bile zaštićene od povređivanja njihovih prava u slučajevima postupanja policije.
U prijedlozima smo se pozivali na zakonske članke trenutno važećeg Zakona o policijskim
poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09)

Članak 14. Zakona navodi osobe s invaliditetom u kontekstu obveze „obzirnog postupanja“.
Smatramo kako ovakva odredba nije dovoljna da bi se učinkovito zaštitila prava osoba s
invaliditetom, niti ovakva odredba znači stvarnu prilagodbu postupanja, ovisno o potrebama
svake pojedine osobe s invaliditetom.
Stoga smo predložili da se u članku 14. iz stavka 2. doda stavak 3. koji glasi:
„Osobama s invaliditetom će se prilikom postupanja sukladno ovom zakonu osigurati potrebna prilagodba i odgovarajuća podrška, uzimajući u obzir specifičnost svakog pojedinog oštećenja (tjelesno, senzoričko, intelektualno i mentalno).“ U tom slučaju policija će sukladno članku 14. stavku 3. imati ovlast kod postupanja zatražiti stručnu pomoć ovlaštene osobe ukoliko procijeni da je ista potrebna.

Člankom 18. osigurani su posebni zaštitni mehanizmi kod postupanja prema djeci i
maloljetnicima, odredbom o postupanju posebno osposobljenog službenika i o primjeni
ovlasti u nazočnosti roditelja ili skrbnika.
Slično bi mehanizme trebalo uvesti i u slučaju postupanja prema osobama s invaliditetom. Međutim, s obzirom na individualne razlike ne samo svakog pojedinog oštećenja nego i svakog pojedinca unutar grupe istih ili srodnih oštećenja smatramo da je svrsishodnije i ekonomičnije u slučaju postupanja policije prema osobi s invaliditetom osigurati pomoć relevantnog stručnjaka izvan sustava policije.

U mnogim slučajevima neće biti potrebno angažirati stručnjaka nekog tijela ili službe, već će ovu pomoć policijskim službenicima moći pružiti i osoba koja nije stručnjak u užem smislu riječi, ali ima iskustveno znanje jer je bliska osobi s invaliditetom. U krug ovih osoba ulazile bi osobe od povjerenja za samu osobu s invaliditetom, roditelji, skrbnici ili druge osobe koje žive u kućanstvu s osobom s invaliditetom, stručni radnik ustanove u kojoj je osoba s invaliditetom smještena, tumač znakovnog jezika, itd.

Naravno da će ove osobe otpasti kao pomoćnici policije ukoliko postoji sumnja da su počinitelji kaznenog djela ili prekršaja na štetu same osobe s invaliditetom ili se iz bilo kojeg razloga može pretpostaviti da su pristrane. S obzirom na navedeno, predložili smo u članku 18. umetnuti stavak 2. koji će glasiti:
„Kod primjene policijske ovlasti prema osobi s invaliditetom policijski službenik će, kada ocijeni daje to potrebno zatražiti pomoć osobe koja posjeduje relevantno znanje o ispravnom načinukomunikacije i ophođenja prema osobi s invaliditetom, ovisno o specifičnosti svakog pojedinog oštećenja.“
Predložili smo radi ekonomičnosti u zakonu zadržati riječi „kada ocijeni da je to potrebno“ jeru mnogim slučajevima policijskom službeniku neće biti potrebna pomoć druge osobe.

Sadašnji stavak 2. postaje stavak 3. i predložili smo da glasi: „ Iznimno, policijsku ovlast primjenjuje drugi policijski službenik ako zbog okolnosti slučaja ne može postupati policijski službenik iz stavka 1. ovog članka, odnosno policijski službenik sam ukoliko zbog okolnosti slučaja ne može osigurati pomoć osobe iz stavka 2. ovog članka.

Sadašnji stavak 3. postaje stavak 4. i predložili smo da glasi: „Policijska ovlast prema
maloljetnoj osobi i osobi lišenoj poslovne sposobnosti primjenjuje se u nazočnosti roditelja
ili skrbnika, osim ako to zbog okolnosti nije moguće.“

Stavak 4. postaje stavak 5. i predložili smo da glasi: „Ako je roditelj ili skrbnik sumnjiv kao
počinitelj kaznenog djela ili prekršaja na štetu maloljetne osobe ili osobe lišene poslovne
sposobnosti policijska ovlast primjenjuje se u nazočnosti stručne osobe centra za socijalnu
skrb, osim ako to zbog okolnosti nije moguće.“

Ovakvim prijedlozima uvodi se i dodatna zaštita osoba lišenih poslovne sposobnosti.
S ranije navedenim obrazloženjem, potrebno je izvršiti i izmjene odnosno dopune članka 38.
kojim će se propisati da je, u slučaju kada se ocijeni potrebnim kod prikupljanje obavijesti od
osoba s invaliditetom policijski službenik dužan zatražiti pomoć osobe koja posjeduje
relevantno znanje o ispravnom načinu komunikacije i ophođenja prema osobi s
invaliditetom, ovisno o specifičnosti svakog pojedinog oštećenja (ili „osobe iz članka 18.
stavka 2. ). Naročito kod osoba lišenih poslovne sposobnosti radi zaštite njihovih prava smatramo potrebnim osigurati prisutnost skrbnika, osim ukoliko postoji sumnja da je upravo skrbnik počinitelj kaznenog djela ili prekršaja na štetu štićenika.

U članku 46. stavku 1. iza riječi „bolesti“ potrebno je umetnuti riječi „ili invaliditeta“

U članku 47. stavku 2. iza riječi „ili maloljetne osobe“ potrebno je staviti riječi „i osobe lišene
poslovne sposobnosti“.

U članku 82. stavak 2. iza riječi „djetetu“ potrebno je umetnuti riječi „osobi s invaliditetom“

Preuzoto: Posi