Vijest

Intervju, dr. sc. Tatjana Tarandek: Što sve Centar Dubrava nudi u školskom programu za djecu i mlade s invaliditetom

  25. 2. 2015.  
 Podijeli na facebooku

"Stvarnost je da djeca plaču pri dolasku u Centar iz svojih domova, no završetkom školovanja plaču zajedno s nama kada odlaze. Pokušavamo da se dobro osjećaju i da su zadovoljni", kaže uz ostalo ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava

Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava jedina je ustanovi u Hrvatskoj za školovanje i rehabilitaciju mladih s motoričkim poremećajem i kroničnim bolestima gdje se u primjerenim uvjetima mogu osposobiti za zanimanja po redovitim, prilagođenim i posebnim programima. Također provode program samozbrinjavanja za adolescente koji ne mogu nastaviti obrazovanje za zanimanje te program radno-okupacijskih aktivnosti za odrasle osobe s višestrukim teškoćama. Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava osnovan je 1966. godine, a o novim projektima i planovima za budućnost ravnateljicom Centra dr. sc. Tatjanom Tarandek.

Imate li viziju razvoja i opstanka Centara za odgoj i obrazovanje Dubrava?
- Puno radimo na promociji Centra Dubrava i nastavit ćemo tako i dalje. Prošle školske godine bili smo prvi puta domaćini vrlo uspješne Državne smotre radova učenika sa teškoćama u razvoju u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih pod pokroviteljstvom pravobraniteljice za sobe s invaliditetom Anke Slonjšak, Ministarstva socijalne politike i mladih te Grada Zagreba. Ove godine u travnju organiziramo četrnaesti INKAZ koji promovira mogućnosti kulturno umjetničkog stvaralaštva osoba s invaliditetom. Surađujemo sa redovnim osnovnim i srednjim školama, a sudjelujemo i na manifestaciji "Dojdi osmaš" da privučemo što veći broj učenike završnih razreda koji imaju motoričke poremećaje ili kroničnu bolest. Istaknula bi suradnju sa udrugom Civitas s kojom ove školske godine 2014./2015. provodimo projekt Medijska pismenost- nezaobilazni čimbenik društvene integracije potporom MZOS, a prošle školske godine projekt "Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja" u koje je sudjelovao i prof. dr. sc. Ivan Đikić.

Obzirom na integraciju djece i mladih s invaliditetom u redovan sustav školovanja, postoji li manji interes za školovanje u Centru?
- Iako se radi na integraciji, zadnjih godina imamo isti broj učenika. Trenutno je oko pedesetero djece na smještaju. Stvarnost je da djeca plaču pri dolasku u Centar iz svojih domova, no završetkom školovanja plaču zajedno s nama kada odlaze. Pokušavamo da se dobro osjećaju i da su zadovoljni. Dobre strane obrazovanja u našem Centru su što naši učenici pod jednim krovom imaju organizirane rehabilitacijske sadržaje tj. odgojni rad s rehabilitacijskim edukatorima, pomoć u učenju, fizioterapiju, radnu terapiju, rad s logopedima, socijalnim radnicima i psiholozima. Široki dijapazon usluga koje pružamo kao i medicinsku njegu, pratnju, nošenje te veliki broj slobodnih aktivnosti. Što se tiče savladavanja školskog programa djeca imaju individualizirani pristup s obzirom na njihove potrebe.

Koje su novine, kako za učenike tako i za javnost, kojima potičete socijalizaciju i vidljivosti djece polaznika Centra?
- Radimo na organizaciji volonterstva u Centru, imamo dobru suradnju sa tvrtkom Končar, kao i Američkim koledžom te sa XV. gimnazijom. Njihovi učenici dolaze u Centar i podučavaju matematiku, engleski i njemački jezik. Radimo na proširenju usluga u zajednici, konkretno formirat ćemo mobilne timove. Naši edukacijski rehabilitatori pomažući profesorima i nastavnicima u redovnim školama dajući potporu integraciji u redovni školski sustav. Radimo na unapređivanju potpomognute komunikacije i na organizaciji savjetovanja gdje će naši stručnjaci edukacijski rehabilitatori, fizioterapeutu, radni terapeuti psiholozi i socijalni radnici pružati sustavnu pomoć obiteljima zbog prevladavanja poteškoća u vezi sa invaliditetom.

Činjenica je da se djeci nude i zanimanja koja su nezapošljiva, primjerice pomoćni pletač ili pomoćni obućar. Planirate li izmjene kako djeca ne bi ostajala na zavodu za zapošljavanje?
- Prošle školske godine počeli smo raditi na izmijeni školskih programa. Već smo poduzeli neke radnje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, te čekamo njihov odgovor. Pokušat ćemo dobiti zeleno svjetlo za školske programe web dizajnera i komercijalistu, a razmišljamo i o promijeni pomoćnih programa svjesni da imamo sve manji broj učenika koji su zainteresirani, kao i da su to zanimanja s kojima ostaju na zavodu za zapošljavanje. Mislim da je važno raditi na preduvjetima zapošljavanja na otvorenom tržištu rada ulaganjem upravo u obrazovanje osoba s invaliditetom za zanimanja koja su konkurentna i zapošljiva na tržištu rada. Tako bi se preveniralo i siromaštvo te omogućilo ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u životu zajednice.

Koji je broj djece koja nastavlja visoko obrazovanje i imate li suradnju sa HZZ?
- Broj ovisi o generaciji. Prošle školske godine šestoro učenika nastavilo je visoko obrazovanje, a ove godine prijavilo se deset učenika za polaganje državne mature. Najčešće je to Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Katoličko-bogoslovni fakultet, Filozofski fakultet, Pravni i Ekonomski fakultet. Imamo dobru suradnju s kolegicom Petir iz HZZ-a koja nam svake godine dolazi u Centar te roditeljima i učenicima daje osnovne informacije, a uvijek je se može i kontaktirati.

Imate li saznanja kako se djeca snalaze nakon što se iz Dubrave vrate u svoju sredinu?
- Mi potičemo naše bivše učenike da se uključe u rad udruge prema svojim sklonostima i invaliditetu, no situacija izvan Zagreba i u manjim mjestima je često loša. Brojne arhitektonske barijere, kao i mala sredina, uzrok su da naši učenici često ostaju vezani za kuću. Problem je i nedostatak prijevoza te je situacija doista loša.

Koliko je integracija dobra i uspješna nakon školovanja u Centru Dubrava?
- Mislim da svakome treba omogućiti ako se želi integrirati u redovan sustav. Prirodno je da roditelj želi probati ono što misli da je najbolje za dijete, međutim događa se da pojedina djeca nisu uspješna u redovnom školskom sustavu. Trenutno imamo nekoliko zahtjeva roditelja za premještaj iz redovnog sustava kod nas. Novim Zakonom o odgoju i obrazovanju, koji je stupio na snagu od 1. siječnja 2015., ne možemo udovoljiti djeci i roditeljima. Naime, novi zakon predviđa premještaje u druge školske programe do početka polugodišta što postaje problem. Razlog leži u neprihvaćanju i teškoćama u svladavanju školskog gradiva. Mislim da treba raditi na edukaciji nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika u redovnom programu. Nisu dovoljno educirani, a isto tako postavlja se pitanje arhitektonskih barijera npr. sanitarnog čvora, kao i organizacija nastave u prizemlju obzirom da škole najčešće nemaju lift.

Koji su vam planovi prioritet i kako ih namjeravate realizirati?
- Plan nam je oformiti sobu za senzoriku, što bi bilo vrlo korisno. Problem predstavlja nedostatak kombija za prijevoz učenika. Dobili smo jedno vozilo 2014. za prijevoz učenika, no ostala vozila su stara i dotrajala. Jedno nije ni prilagođeno za prijevoz djece u invalidskim kolicima. Planiramo to riješiti humanitarnim koncertima, donacijama.

Pozivamo sve zainteresirane pravne i fizičke osobe spremne pomoći u realizaciji opremanja senzorne sobe, kao i kupnji prilagođenog vozila za djecu u invalidskim kolicima da kontaktiraju Centar. Više informacija na stranici www.centar-dubrava-zg.skole.hr.

Izvor: In portal